Najveći cjeloviti kompleks nizinskih šuma hrasta lužnjaka u Hrvatskoj i Europi nalazi se u sjevero-istočnom dijelu Republike Hrvatske, u porječju rijeka Spačve i Studve, u Vukovarsko – srijemskoj županiji, koja zauzima dijelove povijesnih pokrajina istočne Slavonije i zapadnog Srijema. Površina mu u Hrvatskoj iznosi oko 40 000 ha, ali se širi spačvanski bazen prostire i na dijelu vojvođanskog Srijema i ima ukupnu površinu od oko 51 000 ha. Time predstavlja izuzetno velik pošumljeni prostor s dominantnom vrstom drveta – hrastom lužnjakom. O veličini i važnosti hrastovih šuma promatranog područja svjedoči podatak da se jedna petina svih lužnjakovih šuma u Hrvatskoj nalazi upravo u Spačvi.

Slavonski hrast

Finoća, pravilnost godova, njihova podjednaka širina, elastičnost, lakoća obrade, zlatnožuta boja i trajnost dali su ovoj staroj hrastovini međunarodnu tehnološku kvalitetu zvanu slavonska.

Doseže visinu i do 50 m, a ističe se i promjerom do 2,5 m te starošću i do 2000 godina. Krošnja je vrlo razgranata, široka i nepravilna. Kora je u mladosti glatka, oko dvadesete do tridesete godine se počinje raspucavati, a sa starošću je sve deblja (i do 10 cm), izbrazdana uzdužnim dubokim (3-4 cm) i poprečnim plitkim brazdama. Drvo hrasta lužnjaka je tvrdo, čvrsto i trajno pa je svjetski poznato kao „slavonska hrastovina”. Koristi se za različite svrhe: kao građevinsko drvo, za željezničke pragove, grede i stupove. U unutrašnjem uređenju, od nje se izrađuju različite vrste podnih obloga, izrađuju se stepenice i namještaj.

Visokokvalitetna hrastovina se koristi za izradu furnira a od nje se izrađuju i vrlo kvalitetne i cijenjene bačve. Osim toga, ona je i jako dobro ogrjevno drvo.

“Tko je jedanput bio u toj našoj drevnoj šumi, s onim divnim stabarjem, spravnim, čistim i visokim, kao da je saliveno, taj je ne može nikada zaboraviti. Tu se dižu velebni hrastovi sa sivkastom korom, izrovanom ravnim brazdama, koje teku duž cijelog 20 metara visokog debla sa snažnom širokom krošnjom, kojano ga je okrunila, kao stasitog junaka kučma…”

Josip Kozarac “Slavonska šuma”, 1888.
na vrh